Piše: Dora Kršul, Telegram.hr Još uvijek ministrica znanosti i obrazovanja, Blaženka Divjak, po mnogim je kriterijima na današnjoj konferenciji za medije održala oproštajni govor. Svi elementi bili su tu; nabrajanje rezultata u posljednje dvije i pol godine, situacije u koje je dovedena – ili se sama dovela – i u kojima više ne može ili ne želi sudjelovati. Sve je bilo tu, osim ostavke. No, porukama koje je poslala, između onih o brizi za učenike i učitelje, ministrica obrazovanja iz HNS-ove kvote u mnogim je segmentima išla kontra starijeg koalicijskog partnera u Vladi i, u konačnici, svog šefa Plenkovića. Krivci na sve strane “Kao što je jučer u svojem otvorenom pismu napisala pravobraniteljica za djecu, današnja situacija, gdje se sustav nalazi u potpunoj blokadi, rezultat je igre moći između sindikata i premijera. Ja tu ne želim sudjelovati”, izgovorila je Divjak. Potom je pozvala sindikate i premijera “da pronađu kompromis i djecu stave na prvo mjesto. “U suprotnom, svi gubimo”, apelirala je dalje. Bila je to prilično neobična situacija u kojoj ministrica Vlade poziva na red svog šefa, premijera, prvog među ministrima. Situacija u kojoj ga proziva zbog nemogućnosti dogovora i kompromisa sa sindikatima. Situacija u kojoj za aktualno stanje potpune blokade sustava pronalazi krivce u svima oko sebe; i u svojoj Vladi i u socijalnim partnerima. Štrajk koji je nadrastao koeficijente U sagi oko učiteljskog štrajka ministrica evidentno ne misli da postoji ijedan element njezine odgovornosti, ili razlog za častan uzmak, dok za njega još ima priliku. Ona je, ustvrdila je danas, bila medijator te branila s jedne stane pravo na štrajk, a s druge pravo na obrazovanje. Istovremeno je, međutim, ovih dana prilično nepopularno podsjetiti da je Blaženka Divjak sa sindikatima maltene povela ovaj štrajk. Kada se kronološki pregledaju njezine izjave o ovoj temi, o čemu je Telegram opširno pisao jutros, jasno se vidi da su ministrica i HNS uoči početka “najvažnije školske godine u modernoj povijesti Hrvatske” računali na blitzkrieg oko koeficijenata; brz dolazak do željenog rezultata i još jedan argument kao samo po sebi razumljivo opravdanje ostanka HNS-a u koaliciji s HDZ-om. Međutim, štrajk koji je povela sa sindikatima, nadrastao je banalnu priču o koeficijentima, na što ministrica nije računala. Upućeniji u sustav bez zadrške argumentiraju kako se radi o štrajku općeg nezadovoljstva; od kvazi-reforme koju je učiteljima isporučila ministrica Divjak i koju sada sa svim rupama nose na svojim leđima, do zanemarenosti sustava otkada je samostalne Hrvatske. Kapetanica koja čeka otkaz Činjenice su u ovom trenutku ovakve: štrajk je, nakon 26 dana po cirkularnom modelu, od danas postao opći, generalni. Učitelji ne odustaju od svojih zahtjeva, Vlada (ovdje je nužno apstrahirati Divjak) čvrsto stoji na svojim pozicijama, a učenici od danas do daljnjega ne idu u školu. U sustavu je kaos, a gospođa koja je odgovorna za taj sustav, kaos nije uspjela riješiti. I upravo je u tome njezina politička odgovornost. Sada joj preostaje, u tišini, balansirati između svoje pozicije ministrice u Vladi i one u kojoj je se sindikati ne dotiču kada napadaju Vladu. I tako će biti sve do trenutka dok netko drugi, s pozicije moći, gospođi Divjak ne ukaže na njezinu političku odgovornost. A to, sjećamo se, nisu baš ugodne scene i kadrovi. Divjak ih se danas svakako mogla dostojanstveno poštedjeti.