Piše: Angele Barton, 27.11.2021.

Preuzeto s Bored teachers

(prijevod s originalnog teksta je programski)

Nakon prošlogodišnjeg hibridnog pakla, imao sam velike nade da će ova godina biti bolja. Različit. Vraćamo se u normalu.

Nije se vratio u normalu. Još je gore. Puno gore. Pandemija je dodatno stvorila jaz između učitelja i njihovih zajednica: ljudi koji trebaju jedni druge da uspiju, ljudi koji trebaju jedni druge da bi djeca uspjela. Ali razlike u mišljenjima i politici su prevelike za zajednički jezik, a naši sustavi gore.

Ako čitate ovakve članke svugdje, postoji razlog. Stvari se ne popravljaju, a naši ujedinjeni glasovi postaju sve glasniji i teže ih je ignorirati i otpisati kao cmizdravi i slabi. A razlozi zbog kojih je to mučno teško česti su među osobljem diljem zemlje. Međutim, sluša li itko?

Evo samo sedam od mnogih razloga zbog kojih je ova školska godina najteža ikad.

1. Ne možemo zadržati obrazovne stručnjake. Bilo koji od njih.

Mi smo kratki vozači autobusa, zamjene, medicinske sestre, savjetnici, pomoćnici, skrbnici i učitelji.

Na plakatima se nalaze oglasi koji pozivaju ljude da se prijave za sve poslove u okrugu. Moja kći koja je nedavno završila srednju školu primila je pismo u kojem je ohrabruje da bude zamjena. (Ne ako mogu pomoći, a to me rastužuje.)

Zbog nestašice, djeca su ugurana u učionice poput sardina u konzervi iako Covid mandati zahtijevaju distanciranje.

Koliko loše moraju biti nestašice u školama prije nego što se uspostave hitne akcije? Započnite s jednostavnim radnjama kao što su istinsko slušanje zaposlenika i uklanjanje posla koji trenutno nije potreban. To je početak.

2. Djeca se ne pojavljuju.

Zbog praćenja kontakata, redovi učenika samo nestaju s naših predavanja. Da ne spominjem djecu koja ne mogu u školu jer nema vozača autobusa.

Najteže nam je pomoći s gubitkom učenja ove godine jer djeca nisu na svojim mjestima.

Dok su djeca sve odsutna, učitelji se osjećaju krivima kada ih prozovemo. Ali, ako dođemo s blagim šmrcanjem, mi smo jednostavno zli. To je poraz, poraz za nas, ljudi.

3. Mikroupravljamo do smrti.

Ulazim na sastanke osoblja i očekujem da ću čuti "Ovako to radimo" Montela Jordana kako trešti sa zvučnika. Upućeni smo što podučavati, kako podučavati i koji program koristiti. Kratka zapažanja ljudi koji godinama nisu bili u učionici često ukazuju na naše slabosti. Ove godine radimo najteže, a to još uvijek nije dovoljno.

4. Ponašanje djece (i njihovih roditelja) je žalosno.

Da, traume su posvuda. Ali, zašto su učitelji izloženi nasilnom ponašanju, a zatim okrivljeni da ga ne mogu kontrolirati? Neki od nepoštovanja koje trpimo trebali bi biti daleko iznad našeg platnog razreda i, iskreno, ilegalni.

Posljedice i mentalnu potporu trebalo bi rješavati na administrativnoj razini. I, poštovanje prema učiteljima treba biti modeliran od vrha prema dolje. Ima nešto za reći za "imati leđa".

5. Svijet se promijenio, ali podučavanje nije.

Zbog pandemije, naša iskustva su drugačija. Maske su sada modni izričaj. Djeca nisu imala istu socijalnu kondiciju. Zapravo, većina nije naučila potrebne vještine kako bi se slagala s drugima. Ali roditelji misle da svaki put kada se njihovo dijete gleda postrance, to je slučaj maltretiranja.

Ipak, vraćamo se na posao kao i obično. Škole imaju još više testiranja jer se smatra potrebnim nositi se s gubitkom učenja. Mi, učitelji, znamo suprotno da je istina.

Zaboravimo na testove na neko vrijeme i to će nam dati više vremena da - ne znam - PODUČAVAMO.

6. Emocionalni stres je izvan kontrole.

Prvi razlog zašto učitelji odlaze je taj što stres utječe na naše emocionalno i fizičko zdravlje. Iako neki administratori sada stavljaju akcije iza svojih poziva na brigu o sebi, većina ne čini ništa kako bi pomogla eliminirati naš stres.

Zapravo, oni gomilaju besmisleniju papirologiju kako bi povećali postignuća. Znam da govorim u ime svih učitelja kada kažem: "Ovo nikome ne pomaže!"

7. Hitne mjere moraju se provesti ODMAH!

Nastavnicima koji su ove godine novi u struci najteže je – i ne zadržavaju se kako bi vidjeli hoće li se stvari popraviti. Postoji bezbroj TikToka koji detaljno opisuju razloge odlaska nastavnika. Ulaganje u mirovinu ga više ne smanjuje.

Tužno je jer ljudi koji bi nastavili mijenjati živote nebrojenih učenika neće imati priliku jer odustaju. Postaje izvanredno stanje na nacionalnoj razini.

Učitelje treba slušati i čuti sada prije nego što svi odu.