Piše: Frenki Laušić, Slobodna Dalmacija, 24.10.2019. Foto: Damjan Tadić / HANZA MEDIA Današnji rezultati nadahnjuju. Pokazuju visok stupanj osviještenosti i želje. Današnji rezultat štrajka u osnovnim školama je 99,23 posto i to je iznenađenje čak i za nas same. Svakim danom štrajk jača. Ovaj postotak je jasna poruka Vladi RH. Zaposlenici u sustavu obrazovanja nikada nisu bili čvršći, hrabriji i dostojanstveniji u borbi za svoj položaj - kazala je ovog utorka na konferenciji za novinare Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja. I zbilja, ti podaci bi trebali zabrinuti Vladu, koja je ili krivo procijenila „stanje na terenu“ ili od početka ima kuvertiran potez traženja sudske zabrane štrajka i mogućeg neplaćanja štrajka. Međutim, ako računaju na te opcije, a njih više izravno nego neizravno nagovještavaju premijer Andrej Plenković i Josip Aladrović, ministar rada, tada bi se mogli naći na vrlo skliskom terenu. Prosvjetni sindikati su se, naime, u najavi štrajka pozvali na članak 205. Zakona o radu, prema kojem imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova, te zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno nakade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća. Nisu se dakle pozvali na odredbu Zakona o radu koja im omogućava organiziranje štrajka u slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, već na načelnu odredbu o zaštiti gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova. Premijer i ministar, podsjetimo, smatraju kako je štrajk pravno upitan zbog toga što sindikati ne štrajkaju zbog osnovice plaće, koja je sastavni dio kolektivnog ugovora, već zbog uredbe o koeficijentima složenosti poslova koju donosi Vlada. "Ovdje imate vrlo fokusiran zahtjev sindikata o aktu koji se zove uredba o koeficijentima složenosti poslova koja nije predmet pregovora, to je pravni akt koji svojom odlukom donosi Vlada, prema tome pravna osnova za ovaj štrajk je vrlo tanka", ustvrdio je tim povodom predsjednik Vlade. Čini se, međutim, kako pravne službe Vlade i ministarstva nisu korektno informirale svoje nadređene, jer pravna osnova sindikatima za ovaj štrajk je jako debela, a tanka je pravna osnova Vladi da ga sudskim putem ospori. Nereformska Vlada Kada je, pak, riječ o neplaćanju štrajka, iskustvo govori da je to za porezne obveznike skuplji model, jer država mora naknadno platiti odrađivanje „gradiva“ za učenike, a to se onda plaća kao prekovremeni rad. Sindikati su stoga, pravno gledano, jako dobro odradili svoj posao, a i na terenu im odlično ide, pa kao treći faktor koji može utjecati na uspjeh štrajka treba pogledati reakciju "javnog mnijenja", "naroda“, odnosno građana. Kada su štrajkovi korisnika državnog proračuna u pitanju, tada je za uspjeh tih industrijskih akcija jako bitno kakav je prevladavajući pogled poreznih obveznika na tu situaciju. A tu je situacija još „na vagi“. Ipak, ako sindikati ne naprave neku „tešku grešku“ ili ako ne dođe do neke nagle promjene raspoloženja javnosti, i na tom polju bi mogli odnijeti pobjedu. I onda bi bili na korak do uspjeha štrajka, odnosno do toga da Vlada prihvati i postupno dizanje koeficijenata na plaće u prosvjeti, uz postupno dizanje osnovice u 2020. u ukupnom iznosu od 6,12 posto. Međutim, na ovome mjestu postoji jedna pomalo konfuzna situacija. Potpora javnosti sindikatima glede povećanja plaća učiteljima i nastavnicima bila bi vjerojatno mnogo veća da je Vlada provela potrebne reforme u čitavom javnom sektoru, pa i u sektoru osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja. Odnosno da je bolje organiziran rad škola, da se uveo jednosmjenski rad, da se, recimo, dobre nastavnike stimulira, a loše destimulira. Jer, trenutačno je dio građana jednostavno iritiran činjenicom da se plaće u javnim službama i državnoj upravi povećavaju, iako su nam javni servisi većinom neefikasni u odnosu na novac koji kao država trošimo na njih. Dakle, da je Vlada bolje odradila svoj reformski posao, građani bi snažnije podržali povećanje plaća u javnom i državnom sektoru. I jače bi podržali štrajk prosvjetara koji traže ne samo veće plaće, nego i bolji, ravnopravniji status u odnosu na druge javne službe. Eto, to je paradoks ovog „cirkularnog“ štrajka koji bi se lako mogao nastaviti i poslije 30. studenog, do kada je formalno najavljen njegov kraj. E sad, tek će se vidjeti hoće li taj cirkularni štrajk djelovati prije kao „cirkular“ na živce Vladinih dužnosnika ili sindikata i njegovih članova. Ali da Vladino nereformsko ponašanje u državnom i javnom sektoru poput cirkulara reže živce poreznih obveznika, to je više nego jasno. Kao i svaka kuna više utrošena na takve neefikasne javne servise.