29 Listopad 2019
Autor : Dubrovnik Insider
Štrajk učitelja i profesora još uvijek traje, a danas je prema cirkularnom modelu u našoj županiji. Svoje viđenje o struci i štrajku iznijela je dubrovačka profesorica Nikica Anić:
I tako danas po 4. put ulazim u zbornicu i vidim sve, ama baš sve svoje kolege ko jedan i pomislim: To je istina! Nema tu politike ni lijeve ni desne, ni centra i prebijega ;ovi ljudi su tu jer u glas brane svoj dignitet, brane dostojanstvo struke. Pokušava politika zavaditi i razjediniti ljude pozivajući se na vodeće im sindikalce, primanja, plasirajući netočne infomacije o plaćama prosvjetara, ali poltika zaboravlja da ovi ljudi nisu političari, koji mijanjaju mišljenja ovisno kako im trenutak nalaže, ovi ljudi su tu ko jedan samo zato što govore istinu.
A govore je godinama, da su potplaćeni, da je obim posla svakim danom veći, da promjene u kurikulumu traže nove prilagodbe, nove sate rada, da se već godinama urušava dignitet i autoritet nastavnika kao stručne osobe koja je tu da poduči i da vrednuje. Uvode se tzv preispitivanja ocjena nastavnika, tako da učenik koji ima tri nedovoljnje na kraju godine ima se pravo žaliti i mnoštvo sličnih pravila kojima samo stvaramo neradnike i neodogovorne ljude.
Nadalje, zadnje vrijeme se proziva nastavnike kao najveće neradnike, a opet se diže panika kada su 4 dana u štrajku jer :" Kako će nadoknaditi gradivo?" Nije li to kontradiktorno, s jedne strane ne rade ništa, a s druge panika jer su učenici u 4 dana toliko toga propustili!??
Nisu nastavnici problem i neprijatelji, oni su najveći domoljubi jer ulažu u djecu u mlade ljude bez koji niti jedna zemlja nema smisla. Jer što li je zemlja bez ljudi? Ili zemlja u kojoj narod nema znanja pa drugi lakše vladaju njome?
Zaboravljamo da je škola i odgojna ustanova. Da jedan nastavnik uz najmanje stotinjak djece na koja prenosi neka znanja, uči ih i kako se ponašati u zajednici.
Zar nije štrajk itekako "međupredmetni sadržaj?" Povezuje matematiku, povijest, sociiologiju, jezike i sve druge predmete kurikuluma.
Pristupam zanimanju nastavnika i kao roditelj čije je dijete u srednjoškolskom sustavu. Kad je krenulo u školu povjerila sam ga osobama koje o nekim područjima znaju više od mene, jer želim da raste i da stječe znanja. S punim povjerenjem im ga predajem jer želim da se razvija, da razmišlja ,da zna što više i gradi svoj stav temeljem na znanju. Bez povjerenja, nema ni napretka.
I zato kao roditelj i kao nastavnik podržavam štrajk nastavnika. Svaki od njih će ugraditi kamenčić u stup znanja na koje će se moje dijete, učenik osloniti. I ako društvo ne smatra to bitnim , onda zaista ne vidim čak ni kroz ružičaste naočale ništa ružičasto u budućnosti.
I tako danas po 4. put ulazim u zbornicu i vidim sve, ama baš sve svoje kolege ko jedan i pomislim: To je istina! Nema tu politike ni lijeve ni desne, ni centra i prebijega ;ovi ljudi su tu jer u glas brane svoj dignitet, brane dostojanstvo struke. Pokušava politika zavaditi i razjediniti ljude pozivajući se na vodeće im sindikalce, primanja, plasirajući netočne infomacije o plaćama prosvjetara, ali poltika zaboravlja da ovi ljudi nisu političari, koji mijanjaju mišljenja ovisno kako im trenutak nalaže, ovi ljudi su tu ko jedan samo zato što govore istinu.
A govore je godinama, da su potplaćeni, da je obim posla svakim danom veći, da promjene u kurikulumu traže nove prilagodbe, nove sate rada, da se već godinama urušava dignitet i autoritet nastavnika kao stručne osobe koja je tu da poduči i da vrednuje. Uvode se tzv preispitivanja ocjena nastavnika, tako da učenik koji ima tri nedovoljnje na kraju godine ima se pravo žaliti i mnoštvo sličnih pravila kojima samo stvaramo neradnike i neodogovorne ljude.
Nadalje, zadnje vrijeme se proziva nastavnike kao najveće neradnike, a opet se diže panika kada su 4 dana u štrajku jer :" Kako će nadoknaditi gradivo?" Nije li to kontradiktorno, s jedne strane ne rade ništa, a s druge panika jer su učenici u 4 dana toliko toga propustili!??
Nisu nastavnici problem i neprijatelji, oni su najveći domoljubi jer ulažu u djecu u mlade ljude bez koji niti jedna zemlja nema smisla. Jer što li je zemlja bez ljudi? Ili zemlja u kojoj narod nema znanja pa drugi lakše vladaju njome?
Zaboravljamo da je škola i odgojna ustanova. Da jedan nastavnik uz najmanje stotinjak djece na koja prenosi neka znanja, uči ih i kako se ponašati u zajednici.
Zar nije štrajk itekako "međupredmetni sadržaj?" Povezuje matematiku, povijest, sociiologiju, jezike i sve druge predmete kurikuluma.
Pristupam zanimanju nastavnika i kao roditelj čije je dijete u srednjoškolskom sustavu. Kad je krenulo u školu povjerila sam ga osobama koje o nekim područjima znaju više od mene, jer želim da raste i da stječe znanja. S punim povjerenjem im ga predajem jer želim da se razvija, da razmišlja ,da zna što više i gradi svoj stav temeljem na znanju. Bez povjerenja, nema ni napretka.
I zato kao roditelj i kao nastavnik podržavam štrajk nastavnika. Svaki od njih će ugraditi kamenčić u stup znanja na koje će se moje dijete, učenik osloniti. I ako društvo ne smatra to bitnim , onda zaista ne vidim čak ni kroz ružičaste naočale ništa ružičasto u budućnosti.