Napisao Branko Nađ, Školske novine, 09.04.2019. U sustavu odgoja i obrazovanja učenika s poteškoćama niz je problema, na koje aktualna postava Ministarstva znanosti i obrazovanja ne obraća pažnju i zatvara oči. Poruka je to djelatnika u posebnim ustanovama, kao i učitelja iz redovitih škola koje imaju posebne odjele, povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu. Glavna skupština UN-a odabrala je za obilježavanje 2. travnja, čime želi skrenuti pozornosti javnosti diljem svijeta na sve veći problem ovoga složenog poremećaja, koji se kod pojedinaca najčešće razvije u prve tri godine života i uglavnom traje do kraja života. Velika nepravda A cjeloživotnu skrb zapravo trebaju sva djeca s teškoćama. Znaju to jako dobro učitelji, stručni suradnici i medicinsko osoblje koji rade s njima u posebnim ustanovama i redovitim školama. Svima je prošle godine u lipnju smanjena plaća, nakon potpisivanja granskih kolektivnih ugovora. Smanjeni su im dodatci i broj sati pri obračunu plaća, i plaće su im u prosjeku manje od 200 do 600 kuna mjesečno. Tanja Biloglav iz zagrebačkog Centra za autizam ističe da su zatečeni rigidnošću sustava u kojem rade, zbog čega se samo nagomilavaju problemu u radu s djecom s teškoćama. Oprema za rad s djecom s teškoćama sofisticirana je i skupa, i ustanovama uvijek nedostaje novca. U Centru za autizam trenutačno je 230 korisnika, koliko je otprilike zaposlenih, od tehničke službe do učitelja i odgojitelja: – Veliki su problem naše plaće, koji radimo u ovome sektoru, a koje su potezom ministarstva, iz lipnja prošle godine vraćene otprilike na razinu iz 2007. godine. Tu su doista nastale velike nepravde prema određenim zaposlenicima. Nekima uopće nisu priznati posebni uvjeti rada kao dodatak na plaću, nekima su smanjeni ti dodatci. I materijalno gledajući, po primanjima, stojimo lošije nego ikad – govori nam Biloglav. U sektoru radi 16 godina i smatra da bi, u skladu civilizacijskim napretkom, društvo i oni koji donose političke odluke trebali prepoznati odnosno biti svjesni koliko je zahtjevan posao rada s djecom s teškoćama. Smanjenje plaća učiteljima i stručnim suradnicima koji rade s djecom s teškoćama, ali i drugi posebni problemi s kojima se posebne ustanove susreću, bili su povod Sindikatu zaposlenika u hrvatskome školstvu Preporod da u Zagrebu organizira tematski okrugli stol. Čelnik Preporoda Željko Stipić smatra sramotnom odlukom resornog ministarstva da se kroz granske kolektive ugovore smanje plaće u posebnim ustanovama. Time je ministrica Blaženka Divjak izravno pogazila svoje obećanje da smanjivanja plaća ne će biti, bilo čijih u školstvu. Godinama isti problemi – A smanjivanje plaća dogodilo se baš ondje gdje se nikako ne bi smjelo dogodili – zaposlenicima u posebnim ustanovama. Ministrica Divjak i premijer Plenković ignorirali su naše zahtjeve da se koeficijenti poprave. Ako se problem ne riješi, ako se plaće ne povećaju i ujednače, redovito ćemo dolaziti premijeru pred zgradu Vlade – poručio je Stipić. Problemi s kojima se susreću djelatnici u ovome sektoru zapravo su isti kao i prije 20 godina, podsjetila je pak Edita Ružić iz OŠ Nad lipom u Zagrebu. A poslovi su sve složeniji, naročito u redovitim školana. Ministarstvo istodobno ne dopušta zapošljavanje djelatnika, stručnih suradnika: – Problem koji se javlja otkad zapravo postoji integracija i inkluzija jest needuciranost naših učitelja u redovitim školama. Često se dogodi da učitelji, unatoč svom silnom trudu koji ulažu u rad s djecom s teškoćama, pokvare stvar. Jer nemaju znanja, ni vremena, ni mogućnosti. Onda se učenici vraćaju u posebni sustav, otprilike u šestom ili sedmom razredu, i što možete napraviti? Mislim da smo upropastili to dijete! Brigita Filipović Papić iz Centra za odgoj i obrazovanje Rijeka slaže se da je ovo zanimanje jedino gdje se materijalne stvari i pribor donose od kuće na posao. Nedostaje didaktičkog materijala, a i djelatnici su materijalno podcijenjeni: – Plaće u našem sektoru nisu ujednačene niti razmjerne poslovima koje ti ljudi odrađuju. Na primjer, u našoj školi djeluje i osnovna i srednja škola, pod istim krovom. E sad, srednja škola ima 21 posto dodatka na otežane uvjete rada, mi učitelji u osnovnoj školi 17 posto, a stručni suradnici 10 posto. Medicinsko osoblje, dakle medicinska sestra, njegovateljica i fizioterapeuti, koji su u svakodnevnome izravnom kontaktu s djecom, ne ostvaruju pravo na dodatak. Imali jesu do 2014. godine, kad im je dodatak ukinut, bez obrazloženja – istaknula je Filipović Papić. Djelatnici iz ovog sektora stoga zaključuju kako je krajnje vrijeme da sustav prepozna napore koje ulažu u rad i brigu o djeci s teškoćama. Dosad su ta briga i podrška sustava bili tek mrtvo slovo na raznim papirima i uredbama. Hoće li se išta promijeniti tek treba vidjeti. Ili pak sustav i resorno ministarstvo računaju na to da je riječ o entuzijastima i zaljubljenicima u svoj posao, što prosvjetari u pravilu jesu. Znaju političari da će ovi ljudi raditi i skrbiti za djecu, bez obzira na maćehinski odnos države prema njima.

Josipa Gorup-Rožić, OŠ Ljubo Babić, Jastrebarsko Zaboravljeni smo! Preopterećeni smo samim neposrednim radom. Imamo veću satnicu nego naši kolege učitelji u redovitom sustavu. I satnica naših učenika veća je nego ona redovitih učenika. Administrativnih poslova imamo previše. U redovitim školama nedostaje nam stručna podrška. Nemamo njegovatelje, nemamo odgajatelje ni medicinsko osoblje. Štogod da se dogodi s našim učenikom, u našim je rukama. Ako je potrebno administriranje lijekova, to radimo mi, iako nemamo medicinsko obrazovanje. Ako je potrebna pomoć pri odlasku na toalet ili čišćenje nakon, to radimo mi. Pomoć pri kretanju, to radimo mi. Vježbanje također. Pomoć u učenju, također. Stoga je jasno da nismo samo emocionalno opterećeni, nego i fizički, jer obavljamo mnogo posla. Deficitarno smo zanimanje, nema nas, rijetko nas se može naći na burzi, nezaposlene, a mnogi naši kolege iz redovitog sustava odlaze, zbog ovakvih uvjeta rada. Imamo dojam da smo zaboravljeni, i mi i naša djeca, te se zaboravlja na tu inkluziju o kojoj stalno govorimo.