Dok mnogi učenici broje dane do početka maturalca, profesori koji ih prate broje dane do njegova kraja i povratka kući. Za njih, ovakva učenička putovanja znače neispavanost i konstantnu brigu hoće li svi oni za koje su odgovorni, proći bez ozljeda i vratiti se živi i zdravi. Nažalost, najstrašnija noćna mora obistinila se nedavno u Pragu gdje je na maturalcu poginuo učenik šibenske Prometno-tehničke škole, 19-godišnji Ante Bare Mikulandra iz Bilica pored Šibenika. Kako je došlo do smrti, još nije utvrđeno. U Bilicima vijest su dočekali u šoku i nevjerici. Prema njihovim riječima Ante je bio dobar i drag dečko koji je nakon iznenadne očeve smrti preuzeo njegovu ulogu brinući se o mlađoj braći, sestri i majci. – Mi smo malo mjesto, ovdje živi autohtono stanovništvo i za nas je to golem gubitak. Ante je bio vrlo odgovoran i dobar mladić – rekao je načelnik Bilica, Josip Ćaleta za Zagrebački list. Istraga o tome što se dogodilo i kako je došlo do smrti u tijeku je. Obdukcija je gotova. Konstantna panika Tragedija u Dalmaciji otvorila je pitanja vezana za maturalce iz pozicije profesora. Kako oni doživljavaju takva putovanja i s kakvim se problemima suočavaju, govori Željko Stipić, predsjednik sindikata Preporod. Šturo rečeno, sve manje profesora ima želju pratiti djecu na izletima na kojima se na neki način opraštaju od školskih klupa, i to iz nekoliko razloga. Najveći je svakako taj što danima žive u strahu radeći po 15 do 18 sati dnevno u konstantnoj panici da se nešto loše ne dogodi. – Ako se nešto i dogodi, neki upravo njih krive, a oni su zatim prepušteni sami sebi, kao da su na putovanje vodili svoju vlastitu djecu – kaže Stipić. Što se tiče financijskog dijela, otprije nekoliko godina škole više ne isplaćuju dnevnice u visini od oko 150 kuna, već su taj dio prebacile na turističke agencije koje putovanja organiziraju. – Formalno, profesorima dnevnice plaćaju agencije, ali zapravo im plaćaju roditelji djece jer agencije troškove povećaju za toliko koliko treba za isplatu profesorima – otvoreno će Stipić, dodajući kako do problema dolazi još prije samog odlaska na putovanja, i to zbog sukoba profesora, ravnatelja i roditelja o izboru agencije s kojom će se putovati. Javna je tajna, kaže, da dugogodišnji ravnatelji škola imaju svoje omiljene agencije kojima su vjerni, što uznemirava neke profesori, ali i roditelje koji imaju svoje zamisli. Problem je također odabir destincija. Prva na ljestvici popularnosti kod hrvatskih maturanata i dalje je Lloret de mar, mjesto u Španjolskoj poznato po danonoćnom pijančevanju i tulumarenju. Tamo ima jedna ulica s trideset noćnih klubova koji se natječu koliko će učenika privući u svoj klub. Lloret de Mar nije top destinacija samo za naše đake, tamo već tradicionalno dolaze i drugi učenici iz europskih zemalja. Podilaženje učenicima – Podilaženju učenicima pri odabiru destinacije podlegli su i u Europi – kaže Stipić te dodaje: – Barcelona je udaljena samo 40 kilometara od Lloreta, a malo koji učenik želi otići do grada i pogledati Picassov muzej. Dakle, sadržaj maturalaca ne postoji, posebno ne edukativan kakav bi trebao biti, a bogme ni smislen. – Ako je riječ o turističkom putovanju, onda ne vidim zašto bi ih vodili profesori, to mogu u svom aranžmanu – kaže Stipić koji je i sam godinama pratio maturante na putovanjima. Toga se, iskreno će, ne želi ni prisjećati. Jednom je tako jedan njegov učenik u Krakowu sreo neke djevojke i čuo da tristo kilometara dalje u Varšavi postoji odličan noćni klub pa se bez puno razmišljanja tamo i uputio. No, uspio ga je pronaći i doslovno ga, kaže, izvukao iz taksija. Drugi put u Španjolskoj su se izgubile dvije učenice. – Bio sam na maturalcu s 28 djevojaka, a Madrid je tada bio prepun makroa i ulične prostitucije. Nije ih bilo više od pola sata, a meni je to bilo kao vječnost. Bilo mi je strašno, najcrnje misli su mi se motale glavom – okriva Stipić. One su, srećom, pronađene. Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Zagrebačkog Lista.