Izostao obrazovni napredak, a raste i rizik od napuštanja škole

Sveučilišni se profesori pripremaju za studente s manje znanja, lošijim obrazovnim navikama te nižom razinom koncentracije od prethodnih naraštaja

Priredila Ivana Čavlović

Globalna analiza pokazala je kako je kod djece čije su škole bile zatvorene tijekom pandemije koronavirusa, makar i djelomično, izostao obrazovni napredak te su u povećanom riziku od napuštanja škole. Kao rezultat toga, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Svjetske banke Research Observer, ta će djeca zaraditi manje novca tijekom svoga životnog vijeka nego što bi zaradili da su škole ostale otvorene i da su pohađali nastavu uživo. Znanstvenici koji se bave obrazovanjem i istraživanjem znaju da će ti učenici još godinama osjećati posljedice zatvaranja škola i nedostatka nastave uživo povezanih s pandemijom, a utjecali su dugoročno na dobrobit učenika.

1. Akademski napredak

Na kraju školske godine 2020./2021. nije zabilježen akademski napredak, odnosno većina učenika zaostajala je u prosjeku između četiri i pet mjeseci kad su u pitanju vještine u matematici i čitanju, navodi se u izvješću globalne konzultantske tvrtke za menadžment McKinsey i Co. iz srpnja 2021. godine. Međutim, ti zaostatci nisu jednaki za svu djecu. Najviše su nazadovali učenici iz škola u kojoj je većina djece afroameričkoga podrijetla te oni iz socijalno ugroženih obitelji, a njihov je zaostatak iznosio čak punu godinu u odnosu na prethodni naraštaj.

Također, podatci se razlikuju u odnosu na dob odnosno obrazovnu razinu. Srednje su škole bile zatvorene dulje nego osnovne, pa su tako i zaostatci srednjoškolaca veći. Prema nedavnom izvješću, stopa maturanata za 2021. niža je u odnosu na prethodnu godinu, a neki strahuju da će se taj pad nastaviti i ove godine. Sveučilišni se profesori stoga pripremaju za studente s manje znanja, lošijim obrazovnim navikama te nižom razinom koncentracije od prethodnih naraštaja.

2. Društveno-emocionalni razvoj

Čak su i u ranoj fazi pandemije zatvaranja škola nanijela štetu društvenoj i emocionalnoj dobrobiti učenika, pokazuje pregled 36 studija u 11 svjetskih zemalja do ljeta 2021. godine. Tako su učitelji kazali kako učenici pokazuju veće emocionalno nezadovoljstvo, neangažiranost, depresiju, tjeskobu i usamljenost nego prethodnih godina. Također, 28 posto roditelja osnovnoškolske djece „vrlo je zabrinuto” ili „iznimno zabrinuto” zbog mentalnog zdravlja te socijalne i emocionalne dobrobiti svoje djece.

Škole i obrazovne organizacije usmjerile su stoga resurse u podršku društvenom, emocionalnom i mentalnom zdravlju učenika. Američki Odjel za obrazovanje, primjerice, preporučuje, na temelju istraživanja, da nastavnici integriraju lekcije o suosjećanju i hrabrosti u nastavne aktivnosti te da škole uspostave timove za mentalnu pomoć učenicima. Neke su zemlje priopćile kako planiraju riješiti ova pitanja državnim sredstvima pa će tako neke od njih angažirati dodatno osoblje za mentalno zdravlje te se udružiti s lokalnim agencijama za bolju podršku učenicima.

3. Promjene u ponašanju

Povratak u učionice, odnosno na učenje uživo popraćen je izvješćima ravnatelja o sve češćem zlostavljanju učenika i prijetnjama nasiljem. „Izazovi” na društvenim mrežama – poput onih koji potiču na „udaranje učitelja” ili „markiranje” – sigurno ne pomažu učiteljima da osiguraju sigurno i poticajno okružje za djecu.

Emocionalno stanje roditelja također utječe na ponašanje njihove djece. Učenici čiji su roditelji depresivni, uznemireni, usamljeni i iscrpljeni skloniji su zlostavljanju u školi – ta je veza jača tijekom razdoblja zatvaranja škola odnosno nastave na daljinu. Uz to, podatci pokazuju kako učenici s nastave izostaju češće nego prije pandemije pa bi se moglo dogoditi da između 1,7 milijuna i 3,3 milijuna učenika ne maturira na vrijeme.

4. Fizičko zdravlje

Odrasli ljudi zaraženi koronavirusom pretrpjeli su gubitak kose, kronični umor, probavne probleme i promjene na koži. A jedno je istraživanje pokazalo da su djeca predškolske dobi u Kini čije su škole zatvorene tijekom pandemije bila niža od predškolaca u prethodnim godinama, iako istraživači nisu primijetili znatne razlike u promjeni težine.

Škole su mjesto na kojem djeca imaju pristup tjelesnoj aktivnosti i zdravoj hrani. Stoga je zatvaranje škola utjecalo i na gubitak tih povlastica. Tijekom potpunog zatvaranja u Italiji pretila su djeca bila manje tjelesno aktivna, više su spavala, provodila su više vremena pred ekranima te češće konzumirala brzu hranu i zaslađena pića.

U SAD-u čak četvrtina obitelji sa školskom djecom nema stalan pristup hrani. A naglo zatvaranje škola oduzelo je mogućnost besplatnih odnosno sufinanciranih obroka u školi za više od 30 milijuna djece.

Vrijeme će pokazati hoće li cijena zatvaranja škola odnosno nedostatka nastave uživo biti previsoka. Ovi su rani pokazatelji dokaz da donošenje odluka nije jednostavno, ali da su promjene i pomoć nužni, za dobrobit i djece i odraslih. Povezanost, suradnja i pozitivna interakcija ključni su za zdrav rast i razvoj. Budu li radili zajedno, škole, obitelji i cijele zajednice mogu pomoći djeci da lakše prebrode promjene oko sebe te da smanje trajne učinke zatvaranja škola na njihovo fizičko i psihičko zdravlje.