Kritičari tvrde da je projekt nerealan * Ministarstvo blizu dogovora sa Svjetskom bankom
Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak najavila je u ožujku prošle godine da planira, uz potporu Svjetske banke, uvesti cjelodnevnu nastavu, od 9 do 16 sati, za sve osnovne škole u Hrvatskoj. Ambiciozan je to projekt ako se uzme u obzir trenutno stanje školskih ustanova diljem zemlje, u kojima je rad organiziran u dvije, čak i tri, smjene, ali i činjenicu da za neke obrazovne programe nedostaje kadra. Inače, riječ je o jednoj od aktivnosti predviđenih Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2014. godine, kojom bi se učenicima i povećao broj nastavnih sati, trenutno jedan od najmanjih u Europi.
"Od iduće godine krećemo u pilot-projekt cjelodnevne nastave u Hrvatskoj. U suradnji s europskim fondovima, plan je da sve škole prijeđu na jednu smjenu, da svi učenici budu u školi od 9 do 16 sati i roditelji više neće biti u obavezi ne samo plaćati instrukcije nego i s njima kod kuće raditi", istaknula je ministrica lani.
Na naš nedavni upit Ministarstvu znanosti i obrazovanja o tome kako napreduje realizacija projekta, odgovorili su da je cjelodnevna nastava u planu i da u tom smislu imaju potporu Svjetske banke, s kojom su u odmakloj fazi pregovora.
Komentirajući tu najavu, kao i realizaciju cijelog projekta, Eli Pijaca Plavšić, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja, objašnjava da je riječ o zahtjevnom infrastrukturnom pothvatu. "To će biti najveći problem u većim gradovima, posebno u Zagrebu, gdje postoje škole s radom u tri smjene, a gradnja ili dogradnja škola potrajat će godinama. Upravo bi u gradnju uložila i Svjetska banka, a hoće li gradnja biti ostvarena u najavljenih pet do sedam godina, teško je reći. Uvođenje cjelodnevne nastave dobra je stvar jer će učenici više vremena provoditi u školi, pišući zadaće i odrađujući različite aktivnosti, zbog čega će im ostati više slobodnog vremena.
Ono što bi bilo dobro da se dogodi paralelno s uvođenjem cjelodnevne nastave jest i devetogodišnje osnovnoškolsko obrazovanje, čime bi se smanjio ukupan broj nastavnih sati na godišnjoj razini, jer bi bio raspoređen na tu dodatnu godinu. Eventualan problem ili izazov s kojim bi se trebalo suočiti jest i broj nastavnika, koji bi trebao biti veći, osobito u području prirodnih znanosti", zaključuje Pijaca Plavšić.
Da je riječ o ambicioznom projektu koji bi mogao zaživjeti tek u daleko budućem vremenu, smatra i predsjednik sindikata Preporod, Željko Stipić. "Mi trenutno u Hrvatskoj imamo jednu od varijanti cjelodnevne nastave, u obliku produženog boravka, koji, nažalost, nije jednak za svu djecu, nego ovisi o platnoj moći osnivača škole koji financira taj oblik obrazovnih djelatnosti. Tu postoji i problem iskorištavanja, jer se produženi boravak nerijetko smatra organiziranom skrbi o djetetu, pa često dobivamo prigovore da je dijete u produženom dok roditelj sjedi kod kuće i odgovara mu da je ono tamo, a, s druge strane, mjesto ne može dobiti netko kome je to nužno potrebno", objašnjava Stipić i dodaje da bi petogodišnji plan škologradnje, koji zahtijeva izdašna financijska sredstva, trebao biti vidljiv kao važna stavka u proračunu. "U projekcijama proračuna za sljedeće razdoblje ta stavka uopće nije vidljiva, što pokazuje koliko su ozbiljne takve najave", ističe Željko Stipić.
Ambiciozan projekt
"Od iduće godine krećemo u pilot-projekt cjelodnevne nastave u Hrvatskoj. U suradnji s europskim fondovima, plan je da sve škole prijeđu na jednu smjenu, da svi učenici budu u školi od 9 do 16 sati i roditelji više neće biti u obavezi ne samo plaćati instrukcije nego i s njima kod kuće raditi", istaknula je ministrica lani.
Na naš nedavni upit Ministarstvu znanosti i obrazovanja o tome kako napreduje realizacija projekta, odgovorili su da je cjelodnevna nastava u planu i da u tom smislu imaju potporu Svjetske banke, s kojom su u odmakloj fazi pregovora.
Komentirajući tu najavu, kao i realizaciju cijelog projekta, Eli Pijaca Plavšić, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja, objašnjava da je riječ o zahtjevnom infrastrukturnom pothvatu. "To će biti najveći problem u većim gradovima, posebno u Zagrebu, gdje postoje škole s radom u tri smjene, a gradnja ili dogradnja škola potrajat će godinama. Upravo bi u gradnju uložila i Svjetska banka, a hoće li gradnja biti ostvarena u najavljenih pet do sedam godina, teško je reći. Uvođenje cjelodnevne nastave dobra je stvar jer će učenici više vremena provoditi u školi, pišući zadaće i odrađujući različite aktivnosti, zbog čega će im ostati više slobodnog vremena.
Ono što bi bilo dobro da se dogodi paralelno s uvođenjem cjelodnevne nastave jest i devetogodišnje osnovnoškolsko obrazovanje, čime bi se smanjio ukupan broj nastavnih sati na godišnjoj razini, jer bi bio raspoređen na tu dodatnu godinu. Eventualan problem ili izazov s kojim bi se trebalo suočiti jest i broj nastavnika, koji bi trebao biti veći, osobito u području prirodnih znanosti", zaključuje Pijaca Plavšić.
Da je riječ o ambicioznom projektu koji bi mogao zaživjeti tek u daleko budućem vremenu, smatra i predsjednik sindikata Preporod, Željko Stipić. "Mi trenutno u Hrvatskoj imamo jednu od varijanti cjelodnevne nastave, u obliku produženog boravka, koji, nažalost, nije jednak za svu djecu, nego ovisi o platnoj moći osnivača škole koji financira taj oblik obrazovnih djelatnosti. Tu postoji i problem iskorištavanja, jer se produženi boravak nerijetko smatra organiziranom skrbi o djetetu, pa često dobivamo prigovore da je dijete u produženom dok roditelj sjedi kod kuće i odgovara mu da je ono tamo, a, s druge strane, mjesto ne može dobiti netko kome je to nužno potrebno", objašnjava Stipić i dodaje da bi petogodišnji plan škologradnje, koji zahtijeva izdašna financijska sredstva, trebao biti vidljiv kao važna stavka u proračunu. "U projekcijama proračuna za sljedeće razdoblje ta stavka uopće nije vidljiva, što pokazuje koliko su ozbiljne takve najave", ističe Željko Stipić.
Teško provedivo
Ravnateljica Osnovne škole Bartola Kašića u Vinkovcima Adrijana Curković-Lasić kaže kako zna za projekt cjelodnevne nastave, koji će, kaže, u njihovoj školi biti nemoguće provesti bez gradnje novog objekta. "Trenutno radimo u dvije smjene, s 330 učenika, nemamo dovoljno prostora, čak ni kuhinju nemamo, a inače riječ je o montažnoj školi. Imamo građevinsku dozvolu za gradnju nove škole, ali čeka se nova lokacija europskih projekata kojima bi se financirala gradnja", objašnjava Curković-Lasić. Teško ostvarivim ovaj projekt smatra i ravnateljica požeške OŠ Julija Kempfa, Kornelija Sabljak, u čijoj školi 565 učenika zauzima sve raspoložive učionice u obje smjene. "Nemamo dovoljno prostora jer osim redovitih odjela imamo i posebne odjele za učenike s teškoćama u razvoju, kojima je prostor prilagođen, ne bi li se neometano kretali u invalidskim kolicima. Primjerice, Katolička osnovna škola u Požegi ima jednosmjensku nastavu, a ostale tri osnovne škole u gradu rade u dvije smjene i imaju problem s prostorom, koji je u našoj školi posebno izražen, s obzirom na to da se radi o objektu koji se smatra kulturnim dobrom, pa bi za njegovu rekostrukciju i dogradnju bile potrebne različite stručne službe", ističe Sabljak.
U Osječko-baranjskoj županiji od 72 matične osnovne škole 35 osnovnih škola radi u jednoj smjeni, 37 škola radi u dvije smjene, a produženi boravak organiziran je u 19 osnovnih škola na području Osijeka (osnivač Grad Osijek) i u tri osnovne škole kojima je osnivač Osječko-baranjska županija (OŠ Bilje, OŠ J. A. Ćolnića Đakovo i OŠ "V. Nazor" Čepin).
Ema Nenadić