Nitko pri zdravoj pameti i bez stranačke iskaznice neće se kandidirati za novu Ekspertnu radnu skupinu (ERS) ako ministrica Divjak prethodno ne objavi analizu prošlog natječaja, ustvrdio je početkom tjedna bivši voditelj ERS-a Boris Jokić pozivajući premijera i ministricu obrazovanja da stave sve karte na stol prije nego nastave s obrazovnom reformom. Tim smo povodom s njim razgovarali o tome zašto je važno izvesti stvari na čistac prije ekipiranja novog ERS-a koji će dalje voditi kurikularnu reformu i što od reforme očekuje. Zašto je ključno da ministrica Divjak objavi rezultate analize prošlog natječaja za ERS? - Objava te analize, ukoliko ona postoji i ukoliko ju je izradilo ministarstvo, osnovni je preduvjet valjanosti trenutno raspisanog natječaja. Jutarnji je list 17. kolovoza 2017. objavio tu analizu koja ukazuje da je natječajni postupak bio u potpunosti netransparentan i obilježen ozbiljnim malverzacijama u izboru. Ukoliko je tome tako, onda osobe koje su bile uključene u taj proces ni na koji način ne bi trebale biti dio reformskih procesa. Ukoliko pak ta analiza ne postoji ili nije točna, potrebno je ispričati se prije svega rektorici prof. dr. sc. Dijani Vican i dr. sc. Jadranki Buljan Culej kao i mnogim drugima za neugodnosti koje su doživjeli. Štoviše, smatram da ih je u tom slučaju potrebno vratiti na njihove pozicije. Odgovore na pitanja postoji li ta analiza i je li točno što u njoj piše trebaju u sljedećih mjesec dana dati premijer Plenković i ministrica Divjak. Ukoliko to ne učine, ne vidim na kojim bi se pozitivnim osnovama nastavio proces Cjelovite kurikularne reforme. Analiza je ključna Što je ministricu spriječilo da analizu objavi još ljetos? - Ne znam. Bivši članovi tog povjerenstva Vedran Mornar, Josip Milat, Pero Lučin i Slobodan Uzelac ukazivali su na brojne nepravilnosti u tom postupku. Zadnji je tren pokazati i dokazati jesu li nepravilnosti postojale. Jesu li ti ljudi lagali? Iz kojeg razloga bi to činili? Znam da je najlakše sve gurnuti pod tepih, ali ipak nužna je određena razina elementarne odgovornosti prema ljudima i važnim i dugoročnim procesima u društvu. Očekujem da ministarstvo i premijer daju jasne odgovore u vezi toga. Ako ih ne bude, ne vidim kako bi i zašto itko povjerovao u dobre namjere i objektivnost ovog izbora. Zašto bi se itko neovisan uopće javio? U čijem interesu je da se to pitanje ne raščisti? Zašto je to, kako kažete, dokaz političke trgovine s ciljem dolaska HNS-a na vlast? - U interesu politike i tehnike opstanka na vlasti. Znam da je političko sjećanje u Hrvatskoj vrlo kratkoročno, ali deseci tisuća ljudi su 1. lipnja 2017. izašli na ulice zbog navodne netransparentnosti i malverzacija u tom natječaju. Rezultat je prosvjeda bio ulazak HNS-a u vladajuću koaliciju, a kao glavni razlog navedena je kurikularna reforma. 231 dan kasnije ništa u vezi toga nije rasvijetljeno. Nije jasno je li i zbog kojih razloga natječaj poništen? Zašto ministar Barišić više nije ministar? Zašto gospođa Vican i gospođa Buljan Culej nisu više na čelu reformskih procesa? Zašto su ljudi uopće izašli na ulice? Mnogi prozivaju HNS za političku trgovinu pri čemu je moneta bila obrazovanje. Ovo je prilika Ivanu Vrdoljaku i drugima da dokažu da to nije tako. Ovo je jedinstvena, a rekao bih i posljednja prilika za to. Ako je reforma obrazovanja već toliko politički zagađena, kako ju je moguće restartati i vratiti na početak? - Jedino jasnim odgovorima na nerazjašnjenja pitanja i uspostavom transparentnih procesa. Potrebno je i političko suglasje u vezi smjera promjena te zaštita ljudi koji rade na njoj. Ukoliko se procesi i ljudi puste dnevnopolitičkim vukovima na milo i drago, od toga neće biti ništa. Ministrica Divjak krenula je od recenziranja kurikuluma koji nisu sporni. Može li se teme koje su nekome sporne ostaviti za kasnije? Zašto je toliko važno da se kurikularna reforma provodi cjelovito? - Reforma je nastala na osnovu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i jasno da je ono što je potrebno cjelovita promjena sustava odgoja i obrazovanja. Ona uključuje promjenu onoga što se uči, ali još važnije i toga kako se uči i poučava, vrednuje i ocjenjuje, gdje se uči i poučava i kako je organiziran odgojno obrazovni proces. Nas stotine koji smo osmislili i izradili osnove takvog odgoja i obrazovanja promjene vidimo kao cjelovit proces. Parcijalne promjene smo i mi, a i mnogi drugi, neuspješno probali mnogo puta. Što se tiče spornih dijelova, i dalje mi nije jasno na što se to odnosi. Premda smatram kritičke osvrte ključnim za uspjeh reforme, mnogi koji je osporavaju nikada nisu niti pročitali što se u njoj predlaže. Zahtjevan proces Koliko se kurikulumi smiju mijenjati da se ne naruši osnovni koncept promjena? - Kurikularni pristup i ishodima usmjereni kurikulumi omogućuju brže izmjene. Za očekivati je i poželjno je da će vremenom dokumenti doživjeti promjene, one naravno trebaju biti u skladu sa znanstvenim spoznajama, iskustvima i potrebama odgojno obrazovnih radnika i potrebama društva. O čemu će reforma ovisiti? O sastavu budućeg ERS-a ili o upornosti ministrice Divjak da provede što je naumila? - Prije svega o iskrenosti i odlučnosti onih koji vode Hrvatsku. Za dokazivanje iskrenosti imaju mjesec dana u kojima trebaju dati odgovor na pitanje je li bilo malverzacija u prethodnom natječaju. Time HDZ i HNS mogu pokazati da su u svoj politički brak ušli s iskrenim namjerama zaštite procesa Cjelovite kurikularne reforme. Ako to ne učine, radi se o najgoroj političkoj trgovini. Odlučnost se odnosi na političku volju trenutne vlasti u davanju potpore ministrici Divjak u provedbi reforme na način da je zaštiti od političkih utjecaja iz iste te vladajuće koalicije. Ako ta odlučnost izostane također ne vidim pozitivne ishode. Što bi za hrvatsko školstvo značila iznuđena reforma, donesena zbog političkih kompromisa? - Cjelovita kurikularna reforma izrađena je s dugoročnom vizijom Hrvatske i utemeljena je u struci i znanosti. Politikantski i dnevno politički utjecaji takvom dugoročnom usmjerenju izrazito štete. Znate može Vam se dogoditi, ili možda već jest, da netko tko je trenutno u vlasti kaže ne treba djecu učiti o evoluciji, da je Zemlja ravna ploča… Hoćete li biti spremni na takve kompromise? Nije li Divjak dosad već napravila previše kompromisa? - Još uvijek nije. Očekujete li da će za dvije godine kurikularna reforma ući u škole? - Vidjet ćemo ima li dosta mudrosti i strpljenja. Ono što nikako ne bi bilo dobro je ući u ovakve procese bez adekvatne pripreme odgojno obrazovnih radnika, učenika i roditelja. Za to su potrebni vrijeme, jasan plan i kontinuirano objašnjavanje prirode promjena. Ako toga nema, učinit ćemo pogrešku kao i brojne nerazvijene zemlje, a to je preko noći ući u promjene. Ako se ne javite na natječaj za novi ERS, hoćete li se politički aktivirati? Mnogi bi vas rado vidjeli u svojoj stranci. - Ukoliko ne bude odgovora na prethodna pitanja, neću se javiti na natječaj. Niti sam bio, niti jesam član ijedne političke stranke. Smatram politiku važnom djelatnošću koja treba biti časna i poštena. U Hrvatskoj je politika nažalost postala prljava riječ… Većina mojih dosadašnjih iskustava s političarima u Hrvatskoj ukazuje da ono što zastupam, a to su usmjerenost budućnosti, poštovanje različitih perspektiva i dijalog, borba za odgoj, obrazovanje i znanost, za poboljšanje statusa mladih, onih koji nemaju ili su drugačiji, nisu dobrodošli. Te stvari većini hrvatske politike nisu važne. Bolja Hrvatska Što vas drži u Hrvatskoj? - Hrvatska ima sve preduvjete postati društvo koje je usmjereno budućnosti, solidarno društvo iz kojeg ljudi ne odlaze zato što u njemu ne vide perspektivu. Društvo u kojem postoje ljudi koji različito misle ali se zbog toga međusobno ne mrze. Društvo u kojem se ne osporava pravo drugome biti drugačiji. Za takvu se Hrvatsku u kojoj se živi bolje vrijedi boriti. Boriti do kraja. Ako je politika toliko prljava, ako se ne vrijedi njome baviti, kako se onda izboriti za kurikularnu reformu? Opet na ulici? - Vrijedi se baviti politikom, ali na način da ne izgubiš integritet i čast. U trenutnoj stranačkoj politici teško je to ne izgubiti. Nadam se da ćemo se svi zajedno izboriti za neke druge principe. A što se tiče ulice i prosvjeda za kurikularnu reformu. Hrvatska bi trebala biti ponosna na činjenicu da su ljudi izašli na ulicu za odgoj i obrazovanje, za budućnost svoje djece, za odgojno-obrazovne radnike i znanstvenike. Više je mudrosti, poštenja i iskrenosti bilo na tim ulicama nego što je kilometara prijeđeno u blindiranim automobilima političkih moćnika. Takve se ulice ne treba bojati, već je poslušati.