Ali najbolje plaćeni stručnjaci tih istih IT tvrtki drukčije vide obrazovanje vlastite djece. Po logici stvari u Silicijskoj dolini očekujete informatički najbolje opremljene škole na svijetu, naročito privatne, kojima novac nije problem. No dok javna srednja škola Hillview Middle School reklamira svoj ‘iPad program 1:1’, među IT-jevcima je trenutačno najpopularnija privatna Waldorfska osnovna škola, koja nudi povratak učenika prirodi, nastavu gotovo bez tehnoloških pomagala i kvalitetne, dobro plaćene nastavnike u prvom planu. Štoviše, najbogatiji za svoju djecu traže odnos učenika i nastavnika 1:1, kao da su prinčevi na dvoru posljednjeg kineskog cara piše tportal.
Tako je došlo do paradoksa: dok djeca superimućnih roditelja odrastaju provodeći što manje vremena uz računala, tablete i pametne telefone, na društvenim mrežama i uz računalne igrice, siromašna djeca više odrastaju uz njih. To potvrđuje istraživanje Common Sense Medija, neprofitne web stranice za istraživanje prikladnosti dječjih online sadržaja: djeca siromašnih roditelja provode osam sati i sedam minuta dnevno uz online zabavu, dok djeca roditelja s visokim primanjima to čine pet sati i 42 minute. Dvije studije također svjedoče o tome da su bijela djeca znatno manje izložena zaslonima od djece Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca.
Stručnjaci tvrde da u Americi doista raste digitalni jaz, ali u obrnutom smjeru: djeca siromaha i roditelja srednje klase obrazuju se virtualno, a djeca elite Silicijske doline vraćaju se drvenim igračkama i luksuzu ljudske interakcije. ‘Privatne škole bez tehnologije su u procvatu, a napuštanje društvenih mreža, neodgovaranje na e-poštu i SMS poruke jednog ili više dana u mjesecu postaje statusni simbol. Što si bogatiji, to trošiš više novca i vremena izvan dosega računalnog zaslona. Najbogatiji žele osposobiti svoju djecu za međuljudsku komunikaciju jer će samo takvi voditi tvrtke i biti vrhunski menadžeri, piše The New York Times.
Bogati kraljevi Silicijske doline time poštuju mišljenje znatnog broja psihologa da je pretjerano korištenje virtualne nastave nezdravo za djecu. Prema istraživanjima američkog Nacionalnog instituta za zdravlje provedenog na 11.000 djece, mališani koji od najranije dobi provode više od dva sata dnevno za zaslonom postižu niže rezultate u brzini razmišljanja i jezičnom izražavanju. Najviše zabrinjava zaključak da se mozak djece koja provode sate za zaslonom razlikuje od onoga u djece koja to ne čine, a u nekih je primijećeno preuranjeno stanjivanje moždane kore. Tek prohodali mališan koji uči slagati virtualne blokove na iPadu ne zna ih nizati u stvarnom svijetu, tvrdi Dimitri Christakis, pedijatar iz dječje bolnice u Seattleu. Zabrinuta zbog pretjeranog korištenja tehnologije u javnim školama, šačica roditelja u Kansas Cityju pokrenula je inicijativu za donošenje zakona o ‘pravu na isključivanje’. Nadamo se da je neke od ovih istraživanja pročitala i hrvatska ministrao obrazovanja Blaženka Divjak koja bez ikakvog kritičkog odmaka uvodi tablete u škole.
Bogati i obrazovani Amerikanci čuvaju svoju djecu od “digitalnog ropstva”: Zašto onda ministrica Divjak forsira uvođenje tableta u škole?
Piše Teleskop 04.04.2019.
Tehnološke tvrtke vraški se trude prodati javnim obrazovnim ustanovama programe i hardver po principu na svakoga školarca jedno računalo, dokazujući da je to jedini način pripreme novih generacija za IT budućnost. Velike tehnološke tvrtke u Silicijskoj dolini uposlile su tako flotu psihologa i neuroznanstvenika da pronađu način na koji što brže i što dulje prikovati klince, i ne samo njih, uz zaslone.
Ali najbolje plaćeni stručnjaci tih istih IT tvrtki drukčije vide obrazovanje vlastite djece. Po logici stvari u Silicijskoj dolini očekujete informatički najbolje opremljene škole na svijetu, naročito privatne, kojima novac nije problem. No dok javna srednja škola Hillview Middle School reklamira svoj ‘iPad program 1:1’, među IT-jevcima je trenutačno najpopularnija privatna Waldorfska osnovna škola, koja nudi povratak učenika prirodi, nastavu gotovo bez tehnoloških pomagala i kvalitetne, dobro plaćene nastavnike u prvom planu. Štoviše, najbogatiji za svoju djecu traže odnos učenika i nastavnika 1:1, kao da su prinčevi na dvoru posljednjeg kineskog cara piše tportal.
Tako je došlo do paradoksa: dok djeca superimućnih roditelja odrastaju provodeći što manje vremena uz računala, tablete i pametne telefone, na društvenim mrežama i uz računalne igrice, siromašna djeca više odrastaju uz njih. To potvrđuje istraživanje Common Sense Medija, neprofitne web stranice za istraživanje prikladnosti dječjih online sadržaja: djeca siromašnih roditelja provode osam sati i sedam minuta dnevno uz online zabavu, dok djeca roditelja s visokim primanjima to čine pet sati i 42 minute. Dvije studije također svjedoče o tome da su bijela djeca znatno manje izložena zaslonima od djece Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca.
Stručnjaci tvrde da u Americi doista raste digitalni jaz, ali u obrnutom smjeru: djeca siromaha i roditelja srednje klase obrazuju se virtualno, a djeca elite Silicijske doline vraćaju se drvenim igračkama i luksuzu ljudske interakcije. ‘Privatne škole bez tehnologije su u procvatu, a napuštanje društvenih mreža, neodgovaranje na e-poštu i SMS poruke jednog ili više dana u mjesecu postaje statusni simbol. Što si bogatiji, to trošiš više novca i vremena izvan dosega računalnog zaslona. Najbogatiji žele osposobiti svoju djecu za međuljudsku komunikaciju jer će samo takvi voditi tvrtke i biti vrhunski menadžeri, piše The New York Times.
Bogati kraljevi Silicijske doline time poštuju mišljenje znatnog broja psihologa da je pretjerano korištenje virtualne nastave nezdravo za djecu. Prema istraživanjima američkog Nacionalnog instituta za zdravlje provedenog na 11.000 djece, mališani koji od najranije dobi provode više od dva sata dnevno za zaslonom postižu niže rezultate u brzini razmišljanja i jezičnom izražavanju. Najviše zabrinjava zaključak da se mozak djece koja provode sate za zaslonom razlikuje od onoga u djece koja to ne čine, a u nekih je primijećeno preuranjeno stanjivanje moždane kore. Tek prohodali mališan koji uči slagati virtualne blokove na iPadu ne zna ih nizati u stvarnom svijetu, tvrdi Dimitri Christakis, pedijatar iz dječje bolnice u Seattleu. Zabrinuta zbog pretjeranog korištenja tehnologije u javnim školama, šačica roditelja u Kansas Cityju pokrenula je inicijativu za donošenje zakona o ‘pravu na isključivanje’. Nadamo se da je neke od ovih istraživanja pročitala i hrvatska ministrao obrazovanja Blaženka Divjak koja bez ikakvog kritičkog odmaka uvodi tablete u škole.
Ali najbolje plaćeni stručnjaci tih istih IT tvrtki drukčije vide obrazovanje vlastite djece. Po logici stvari u Silicijskoj dolini očekujete informatički najbolje opremljene škole na svijetu, naročito privatne, kojima novac nije problem. No dok javna srednja škola Hillview Middle School reklamira svoj ‘iPad program 1:1’, među IT-jevcima je trenutačno najpopularnija privatna Waldorfska osnovna škola, koja nudi povratak učenika prirodi, nastavu gotovo bez tehnoloških pomagala i kvalitetne, dobro plaćene nastavnike u prvom planu. Štoviše, najbogatiji za svoju djecu traže odnos učenika i nastavnika 1:1, kao da su prinčevi na dvoru posljednjeg kineskog cara piše tportal.
Tako je došlo do paradoksa: dok djeca superimućnih roditelja odrastaju provodeći što manje vremena uz računala, tablete i pametne telefone, na društvenim mrežama i uz računalne igrice, siromašna djeca više odrastaju uz njih. To potvrđuje istraživanje Common Sense Medija, neprofitne web stranice za istraživanje prikladnosti dječjih online sadržaja: djeca siromašnih roditelja provode osam sati i sedam minuta dnevno uz online zabavu, dok djeca roditelja s visokim primanjima to čine pet sati i 42 minute. Dvije studije također svjedoče o tome da su bijela djeca znatno manje izložena zaslonima od djece Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca.
Stručnjaci tvrde da u Americi doista raste digitalni jaz, ali u obrnutom smjeru: djeca siromaha i roditelja srednje klase obrazuju se virtualno, a djeca elite Silicijske doline vraćaju se drvenim igračkama i luksuzu ljudske interakcije. ‘Privatne škole bez tehnologije su u procvatu, a napuštanje društvenih mreža, neodgovaranje na e-poštu i SMS poruke jednog ili više dana u mjesecu postaje statusni simbol. Što si bogatiji, to trošiš više novca i vremena izvan dosega računalnog zaslona. Najbogatiji žele osposobiti svoju djecu za međuljudsku komunikaciju jer će samo takvi voditi tvrtke i biti vrhunski menadžeri, piše The New York Times.
Bogati kraljevi Silicijske doline time poštuju mišljenje znatnog broja psihologa da je pretjerano korištenje virtualne nastave nezdravo za djecu. Prema istraživanjima američkog Nacionalnog instituta za zdravlje provedenog na 11.000 djece, mališani koji od najranije dobi provode više od dva sata dnevno za zaslonom postižu niže rezultate u brzini razmišljanja i jezičnom izražavanju. Najviše zabrinjava zaključak da se mozak djece koja provode sate za zaslonom razlikuje od onoga u djece koja to ne čine, a u nekih je primijećeno preuranjeno stanjivanje moždane kore. Tek prohodali mališan koji uči slagati virtualne blokove na iPadu ne zna ih nizati u stvarnom svijetu, tvrdi Dimitri Christakis, pedijatar iz dječje bolnice u Seattleu. Zabrinuta zbog pretjeranog korištenja tehnologije u javnim školama, šačica roditelja u Kansas Cityju pokrenula je inicijativu za donošenje zakona o ‘pravu na isključivanje’. Nadamo se da je neke od ovih istraživanja pročitala i hrvatska ministrao obrazovanja Blaženka Divjak koja bez ikakvog kritičkog odmaka uvodi tablete u škole.