Što se tražilo, a što dobilo? Diskriminacija zaposlenih i Sindikata. Izjašnjavanje članstva Pregovori o novom srednjoškolskom kolektivnom ugovoru, prvi pregovori koje je vodila ministrica Blaženka Divjak, završili su potpunim debaklom. Najvažniji sindikalni zahtjevi nisu ostvareni, nisu se ispunila očekivanja zaposlenih i nastavlja se s diskriminacijom članova manjinskog sindikata. Zahtjevi nisu ostvareni Nije se udovoljilo ni  jednom od važnijih sindikalnih zahtjeva. Do 2022. godine zaposlenici u srednjim školama ne mogu očekivati poboljšanje materijalnog položaja. Zadržat će se uspostavljeni nepravedni odnosi među plaćama u javnim službama. Stariji nastavnici će u mirovinu otići s plaćama umanjenim od strane Milanovićeve vlade.  Ako i dođe do sveobuhvatnih promjene u odgojno-obrazovnom sustavu, za nastavnike će to značiti samo više posla za podjednako ili čak manje novaca. Zbog svega ovoga novi će kolektivni ugovor, ako bude potpisan, doprinijeti nastavku beznađa među zaposlenicima. Kozmetička poboljšanja Kako bi se bez značajnijih dodatnih sredstva ostvarilo privid  kakvih-takvih poboljšanja, u novi su kolektivni ugovor unijete odredbe o dodatnom plaćanju nekih nastavničkih poslova, kao što su npr. nastava u kući ili tzv. izletnina - naknada za posebnu odgovornost pri vođenju učenika na višednevne izlete. Sat nastave u učenikovu domu, obliku rada koji gotovo da i ne postoji, vrijedit će 21% više, odnosno njegova će vrijednost biti povećana za 10-ak kuna. Posebna odgovornost nastavnika prilikom vođenja učenika na višednevne izlete, natjecanja ili smotre dodatno će se nagraditi s 50 kn. Obje ove naknade, svaka na svoj način, ukazuju na obezvrijeđenost nastavničkog posla. Iako je prihvaćen sindikalni zahtjev da se uvećanje vrijednosti sata, za rad učenicima koji se školuju po prilagođenom programu, ostvaruje prema broju učenika (najviše 3 učenika), nije povećan postotak dosadašnjeg uvećanja (+ 7%). Poboljšanje koje to nije Promjenu  će osjetit i  radnici s više od 30 godina staža. Njima je tjedna norma smanjivana za 10-ak posto, odnosno za 2 sata. Prema novom kolektivnom ugovoru,  stariji radnici će sada birati između smanjenja norme od 10% i povišice plaće od 4%. Umjesto da se za oko 2500 nastavnika osiguralo povećanje plaće od minimalno 10%, dakle u istom postotku koliko će više raditi, te se tako barem djelomično riješilo i  pitanja višegodišnjeg smanjenja plaća, prosvjetne vlasti, na nevolji starijih radnika (mnogi će odabrati više posla za ikakvu povišicu), štede  proračunski novac. Očekivanja zaposlenih Svaki se kolektivni ugovor sklapa u nekim okolnostima i njegov je sadržaj determiniran tim okolnostima. Stari je kolektivni ugovor sklopljen u okolnostima duboke krize hrvatskog gospodarstva, u vrijeme nepovoljnih pokazatelja o padu potrošnje, proračunskom deficitu i rastu zaduženosti države. U međuvremenu, srećom za mnoge ali ne i prosvjetare, spomenute su se  okolnosti promijenile nabolje, ali će ta činjenica u sadržaju novog ugovora ostati nevidljiva. U okolnostima kad se milijardama kuna plaćaju isluženi izraelski avioni, kada se obnavljaju vozni parkovi Vlade i ministarstava, vrijeđaju sva opravdanja da se, kroz novi kolektivni ugovor, zaposlenicima srednjih škola nije moglo osigurati više. Diskriminacija se nastavlja Ako je ministrica Blaženka Divjak u osiguranju potrebnih dodatnih sredstva pokazala nemoć, u omogućavanju nastavaka diskriminacije članova manjinskog sindikata zloupotrijebila je svoju moć. Pritisnuta od strane većinskog sindikata ultimatumom da bez spornih odredbi neće biti kolektivnog ugovora, ministrica se pragmatično, zapravo, oportunistički, ponijela u maniri iskusne političarke. Kako je ministrica upoznata s dugogodišnjim posljedicama (nepotizam i korupcija u zapošljavanju) postojećeg rješenja, udovoljavanjem zahtjevu Nezavisnog sindikata, ministrica je preuzela odgovornost za sve malverzacije koje će se u iduće 4 godine događati po pitanju zapošljavanja tehnoloških viškova. Pri tom je ministrica i „okrenula leđa“ i HDZ-u jer je rješenje na koje je pristala potpuno suprotno predizbornom obećanjem HDZ-a. Ministrica je istovremeno u osnovnoškolskom kolektivnom ugovoru promijenila transparentno rješenje HDZ-ova ministra Pave Barišića o  mogućnosti nadzora rada spornih povjerenstva od strane predstavnika manjinskog sindikata. Ukratko, u školama će se i dalje, bez ikakva nadzora, pod patronatom većinskog  a na štetu manjinskog sindikata, zapošljavati kako se zapošljavalo i do sada. Još je teže razumjeti drugi ustupak većinskom sindikatu. Ministrica je pristala da predstavnici manjinskog (reprezentativnog) sindikata nemaju pravo sudjelovati u tumačenju kolektivnog ugovora o kojem su pregovarali i kojeg su eventualno čak i potpisali. Zaključak Svoj prvi pregovarački ispit ministrica Blaženka Divjak nije položila. Njene ambicije očito nisu popravljanje materijalnog položaja zaposlenih,  „ispravljanje krivih Drina“ i rješavanje nagomilanih problema u školstvu. Ambicije ministrice Divjak idu, pod egidom kurikularne reforme,  u smjeru opremanja škola računalima i drugim pomagalima. A kako nikakve pozitivne promjene u školstvu nisu moguće bez zadovoljnih učitelja, vrlo će se brzo ministrica suočiti s propustima u kolektivnim ugovorima. Nezadovoljan nastavnik ne može biti akter,  već  kočničar promjena. Dođe li do potpisivanja ovakvog srednjoškolskog kolektivnog ugovora, promjenama u srednjem školstvu ne piše se dobro.