Jasno, to da su profesori nezadovoljni plaćama i nije ništa novo, no svakako je intrigantno to što su istovremeno zadovoljni svojim poslom i što ga ne bi, kako je pokazalo istraživanje, mijenjali.
Dubrovački dnevnik pitao je troje dubrovačkih profesora Katu Hrdalo, Antuna Vidaka i Ivicu Hajdića kako je njima raditi u prosvjeti, odnosno je li se i oni osjećaju potplaćenima, a istovremeno uživaju u svojem poslu.
VIDAK: VLAST NIJE NAPRAVILA NIŠTA BITNO ZA PROSVJETARE
Profesor u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića, ujedno i županijski povjerenik Sindikata Preporod Dubrovačko – neretvanske županije Antun Vidak kazao je kako je dostojanstvo radnika u prosvjeti narušeno.
- Da bi ste kvalitetno radili ovaj posao, te bili uspješni, ljubav prema ovom poslu je ne samo njegova pretpostavka, već i njegova bit. Međutim, otrežnjenje i opijenost tom ljubavlju nestaje onog u mjesecu kad zavirite u svoju platnu vrećicu, suočeni sa izazovima koje vam nameće svakodnevnica. - objasnio je Vidak.
- Kojekakve kozmetičke reforme, nedorečena zakonska regulativa, prevelik utjecaj politike, nepotizam i klijentelizam, deficitarnost određenih kadrova, uskrate suglasnosti za zapošljavanjem te kršenje pedagoških standarda, loši uvjeti rada kao i nedostatak osnovnih sredstava za rad, zastarjeli kurikulumi, prevelika i nepotrebna administracija, potplaćenost zaposlenika u sustavu kao i niska cijena rada, narušeno dostojanstvo kako zaposlenika tako i struke do čijeg se mišljenja premalo drži, te permanentno dokidanje materijalnih prava - sve su to čimbenici koji na dnevnoj bazi ubijaju vaš početni entuzijazam. - dodao je Vidak.
- Stoga sve dok ova profesija ne bude u društvu prepoznata na adekvatan način, lišena osjećaja marginaliziranosti, društvene podcijenjenosti, neprepoznavanja od nijedne vlasti, neovisno o tome bila ona lijeva ili desna, dalje, od ministara koji se samo načelno zauzimaju za bolji materijalni položaj, ovisno o dnevno političkoj situaciji, u uvjetima kada nezadovoljstvo među zaposlenicima u sustavu rapidno raste, perspektiva nam je po svemu sudeći i dalje jako loša, a stanje alarmantno, jer danas jednako kao i u ovih tridesetak godina, prosvjetna odnosno državna vlast nažalost nije napravila ništa izuzetno bitno za prosvjetare. - dodao je Vidak.
HAJDIĆ: RAD U ŠKOLI JE POZIV
Nekadašnji profesor u Osnovnoj školi Marina Držića, koji sada radi kao odgajatelj u Učeničkom domu Dubrovnik Ivica Hajdića naglasio je kako "plaće u prosvjeti definitivno nisu onolike kolike zaslužuje svaki odgovorni prosvjetni radnik, koji je u današnje vrijeme često puta negativno stigmatiziran".
- Ipak, ono što ću reći, ali isključivo u svoje osobno ime (znam da se mnoge kolege neće složiti sa mnom), da sam ipak osobno zadovoljan sa primanjima koja su u današnje vrijeme ipak redovita, jer kad pogledate sve one blokirani, nezaposlene, sve one koji rade za minimalac ili odlaze u inozemstvo u potrazi za boljim životom, nekako mislim da ima i prioritetnijih skupina koji trebaju financijsku pomoć u ovom trenutku, ne osporavajući naša prava za koja smo uskraćeni. Međutim, ova moja konstatacija odmah povlači za sobom cijeli niz drugih pitanja, i stvarnih reformi koje izostaju na svim društvenim nivoima. Bez financijske konsolidacije države nema ni boljih uvjeta za prosvjetne radnike: od prevelike, često puta besmislene i neefikasne javne uprave, besmislenih državnih agencija, prevelikog broja županija i općina odakle bi stvarna reforma trebala krenuti, i koja bi dugoročno osigurala bolje materijalne uvijete međuostalim i za prosvjetu, ali to je već za neke druge teme. - rekao je Hajdić.
- Ipak osobno mogu reći da sam imao prilike i još uvijek imam, za puno bolje plaćene, izazovnije i izdašnije poslove kao i mnoge moje kolege, međutim osobno smatram da je rad sa djecom strast, ljubav i poziv. Ovaj poziv, ako ga ne shvaćate isključivo kao rad za plaću, ima svoju plemenitu svrhu, gdje dajete sebe, svoje znanje i svoje iskustvo mladim ljudima. Vi ste sukreatori nečijeg života i to je nešto najplemenitije i najuzvišenije što možete dobiti od života. I to vas ispunjava kao osobu, kao prosvjetnog djelatnika, jer nema veće sreće nego vidjeti kako je neki vaš učenik uspio i kako je danas uspješniji od vas. Neke su vrijednosti neprocjenjive. - naglasio je Hajdić.
Dodao je kako je u ovom istraživanju marginaliziran aspekt vraćanja dostojanstva prosvjetnom djelatniku. Ističe kako je to bitnije od plaće.
- Današnji su prosvjetni djelatnici puno nezadovoljniji odnosom društva prema njima ,nego samim plaćama koje se stavljaju na prvo mjesto. Puno je bitnije provesti istinsku reformu koja će smanjiti besmislenu administraciju, koja će smanjiti ovaj besmisleni pritisak borbe za 5.0, koja će razrednikov odgovoran posao honorirati puno više od sadašnja dva sata, koja će prilikom odabira prosvjetnih djelatnika osim neophodne stručnosti zahtjevati visoku emocionalnu inteligenciju koja je do sada izostajalo, koji će smanjiti broj učenika u razredu, i gdje će se pojačati stručne službe, jer neke škole doslovno vape za psihologom ili pedagogom. - riječi su Ivice Hajdića.
KATE HRDALO: NISAM ZADOVOLJNA PLAĆOM, ALI NE RAZMIŠLJAM O PROMJENI POSLA
Gimnazijska profesorica Kate Hrdalo također je prokomentirala rezultate ovog istraživanja.
- Kad jednom počneš raditi ovaj posao, jednostavno ga zavolis i ne želiš ga mijenjati .Radis s djecom, mladima što je prekrasno. Na žalost znanje je zaista potcijenjeno, ali mi u ovom poslu vjerujemo i nadamo se da će biti bolje. Plaćom naravno nismo zadovoljni. Ali za sad ne razmišljam o promjeni posla. - kazala je Hrdalo.
- Kad prođu četiri godine i vidiš da si te mlade ljude nečemu naučio i bio dio njihovoga života i kasnije kad shvatiš da su postali dobri i uspješni ljudi nekako misliš da si i ti zaslužan i to te veseli i daje snagu za dalje. -zaključila je Kate Hrdalo.