Objavljena na portalu teleskop.hr, 15.07.2019. Izvorni link: Teleskop.hr Komentirajući za jedan portal slabe rezultate maturanata na državnoj maturi rekao sam da ovogodišnji podbačaj iz hrvatskog i matematike i nije neka vijest (Vijest bi bilo da je suprotno) i da uočavam sličnost između projekta Državne mature i Škole za život. Strukturalne manjkavosti, s jedne strane, te odlaganje iznalaženja rješenja za važne probleme, s druge strane – dvije su poveznice ovih dvaju projekata. Unatoč činjenici da je državna matura, kao i svaki poluproizvod, unatrag 10-ak godina stalno dorađivana i popravljana, te je danas nesumnjivo bolja nego ikada, ovaj projekt još uvijek ima ozbiljne slabosti i nedostatke. Ti nedostaci, to valja istaknuti, nisu jedini, a možda ni najvažniji razlog sve slabijih učeničkih rezultata. Slabiji rezultati proizlaze ponajprije iz bazičnih manjkavosti odgojno-obrazovnog sustava. Kako se na uklanjanju nedostataka ne radi ništa ili se radi premalo ili čak pogrešno „Ludost je raditi iznova isto X puta i očekivati drugačije rezultate“ (Einstein), državna je matura još daleko od onoga što bi trebala i morala biti. Ipak nije mi ovdje namjera „tranširati“ državnu maturu, nego ću se, potaknut primjedbama Udruge srednjoškolskih ravnatelja, pozabaviti evidentnim nedostatcima Škole za život, na koje ravnatelji ukazuju, nepuna dva mjeseca prije nego što će najnovija Reforma frontalno ući u naše osnovne i srednje škole. Iz spomenutih pitanja, a baš sva ih smatram utemeljenima, progovara zabrinutost zbog loše odrađenog posla i neodgovornog forsiranja slabo pripremljenog projekta. Ravnatelji su svjesni onoga što ministrica nije ili ne želi biti, a to su ozbiljne posljedice koje će netko sigurno morati sanirati, te vlastite zakonske profesionalne i moralne odgovornosti. Ovdje ću podsjetiti da smo kao sindikat, ponajprije zbog štete koja će nesumnjivo nastati, i pokrenuli prikupljanje potpisa među učiteljima i nastavnicima. Na svojih 25 pitanja ravnatelji neće dobiti odgovor jer oni koji bi im trebali i morali odgovoriti ni sami ne znaju odgovore. Ako ikakvog odgovora uopće i bude, on će se nesumnjivo svesti na dobro nam poznatu floskulu „rješavanje problema u hodu“. Dakle, radi se o istom onom odgovoru koji je upućivan onima koji ukazivali na slabosti državne mature. I kao što danas nedostaci državne mature dolaze na naplatu, a skoro se više nitko i ne sjeća Dragana Primorca, Radovana Fuchsa ili Željka Jovanovića, tako će se samo malobrojni za pet ili deset godina sjećati ministrice Blaženke Divjak i njezine Škole za život. A što nam svojim pitanjima poručuju srednjoškolski ravnatelji? Odgovorne osobe za rad naših škola upozoravaju da učitelji i nastavnici, ali ni stručni suradnici i ravnatelji, nisu pripremljeni za promjene koje će morati sprovoditi. Ravnatelji su zabrinuti što se s edukacijama kasnilo, što su one bile sadržajno preopćenite, što se njih i stručne suradnike „educiralo“ istovjetno s učiteljima i nastavnicima. Pitanjima se upozorava i na probleme koji će se od jeseni, ne samo njima nego i savjetnicima i inspektorima, pojaviti u pogledu nadziranja rada učitelja i nastavnika. Edukacije putem Loomena ravnateljima su, također, zadale ozbiljne glavobolje. Nešto što se cijelo vrijeme proglašavalo neobveznim, sada se smatra važnim uvjetom za zaduživanje učitelja i nastavnika. Ozbiljan propust prosvjetne administracije na terenu će morati ispravljati ravnatelji. Ravnatelji upozoravaju i na nepostojanje metodičkih priručnika, a upravo su oni, zbog izostanka kvalitetnog osposobljavanja, trebali biti glavni oslonac učiteljima i stručnim suradnicima. Također, ravnatelji se pitaju, što će to oni reći učiteljima i nastavnicima kad ih ovi zapitaju treba li se ili ne treba pridržavati važećeg Pravilnika o ocjenjivanja. Postojeći Pravilnik predviđa rješenja koja se, prema usmeno izrečenim uputama na stručnim skupovima, više neće primjenjivati. Npr. ne predviđa se više upisivanje datuma pisanih provjera u vremenik, ocjenjivanje domaćih zadaća i kratkih pisanih provjera znanja i sl. Ravnatelji upozoravaju na posljedice koje će nova rješenja imati na zaključivanje ocjena. Škola za život, čak i kao ovako okljaštren projekt preobrazbe odgojno-obrazovnog sustava, iziskivao je ozbiljne promjene ili dorade niza propisa. Pravilnik o ocjenjivanju je tek jedan među njima. Ravnatelji upozoravaju i na dalekosežne posljedice organizacijske fleksibilizacije. Tako će svođenje nekog predmeta na jedno polugodište umjesto dosadašnja dva, nesumnjivo stvoriti probleme negativno ocijenjenima učenicima, ali i učenicima kojima je Zakonom omogućena promjena škole. Učenicima koji neki predmet slušaju samo u 2. polugodištu onemogućit će se sudjelovanje na natjecanjima na kojima se pak mogu dobiti bodovi koji onda mogu donijeti prednost pri upisu itd. Spomenuta pitanja, a izdvojili smo tek neka čak i ne najteže rješiva, traže odgovore koji će biti i precizni i pravovremeni. Kako je sada valjda svima jasno da više nema dovoljno vremena za uklanjanje svih pretpostavki koje će od rujna dovesti do nereda, a možda čak i kaosa u našim školama, svima koji našem školstvu žele dobro trebalo bi biti u interesu da se stane na loptu, da se Škola za život uspori taman toliko da bi novi propisi na vrijeme donijeli, škole opremile i uvjeti ujednačili, učitelji i nastavnici osposobili. Ravnatelji su iskoristili možda i posljednju priliku da prije nego što im se to, poput njihovih kolegica i kolega u eksperimentalnim školama, zapriječi, pošteno i otvoreno progovore o slabostima, manjkavostima i nedostacima ključnog reformskog projekta Plenkovićeve vlade. Kako sada stvari stoje po pitanju reforme obrazovanja Andrej Plenković se drži prilično suzdržano. U javnosti se stječe dojam kako je u ovoj tekmi premijer tek kibicer ili da trči za loptom koju je netko drugi napucao. Ravnateljskih je 25 pitanja sigurno dospjelo i do njega. Uostalom naskoro će mu stići i potpisi učitelja i nastavnika koji zahtijevaju jednogodišnju odgodu Škole za život. Odgovoran predsjednik Vlade bi zatražio izvještaj o pravom stanju stvari na terenu, i to ne samo od ministrice Divjak. Također, premijer bi već sada trebao imati i rješenje za situaciju koja je neki dan u posljednjem trenutku izbjegnuta – razlaz HDZ-a i HNS-a. Razmišlja li naš premijer o tome da mu se ista situacija može dogoditi krajem kolovoza ili početkom rujna. Je li naš premijer svjestan kakav će kaos nastati u školama u slučaju nove „ucjene“ koalicijskog partnera kojoj će biti daleko teže udovoljiti. Promišlja li naš premijer kakvom će sve pritisku biti tada izloženi i on osobno i njegova Vlada? Ako je reforma obrazovanja najvažnija od svih reformi, ako je očito da na brojna važna pitanja u svezi s reformom ne znamo i nećemo na vrijeme znati odgovore, ako je jasno da problema imamo puno, a vremena za rješavanje premalo, naš premijer ima puno važniji razlog za izvanrednu ljetnu saborsku sjednicu od zamjene nekolicine aferama izraubanih ministara i uvođenja u svoju ekipu rezervnih igrača s klupe. Andrej Plenković još uvijek ima šansu jedan ozbiljan društveni i politički problem pretvoriti u priliku. Priliku da u kratkom vremenu savlada dug put koji dijeli političara od državnika. Šanse mu ipak, sa svakim novim danom, nepovratno kopne. *autor je predsjednik sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod